Daklem,današnji događaj je neupitno bio najuznemiravajući događaj u cijelom mom vremenu provedenom na planeti Zemlji.Vratio sam s obavljanja dužnosti ne mogavši dočekati da sperem svu prljavštinu koja se nakupila nakon napornog dana sakupljanja odpadaka.Kada sam otvorio vrata staništa nemalo sam se iznenadio,prestravio i sve ostalo što se može biti u bilo kojoj situaciji similarnoj ovoj.

-Tko si ti i zašto izgledaš poput mene?-upitao sam nakon trenutka začuđenosti i nijemosti spodobu koja je stajala predamnom.Bio sam siguran da nisam ostavio zrcalo nasred staništa.

-To sam ja,Gopzel s Nebule.-I doista,kada sam ga bolje promotrio uvidio sam da je odjeven u uniformu Zvjezdane Flote...stvari su mi odmah postale jasnije.

-Gopzel Zgyeltok?

-Baš taj.

-Što radiš ovdje?Nemaš pametnijeg posla na Nebuli?I da,zašto izgledaš egzaktno poput mene?

-Nadređeni su me poslali da osobno izvidim tvoju misiju,Tzerkinone.Dakako da imam pametnijeg posla,misliš da volim slobodno vrijeme provoditi rasipajući molekule kroz osam galaksija samo kako bih tebe vidio...ovaj planet definitivno nije mjesto na kakvom zamišljam provođenje godišnjeg odmora.I da odgovorim na tvoje posljednje pitanje-reče promotrivši me od glave do pete-ne izgledam egzaktno poput tebe,ti si daleko prljaviji.Izgledam similarno.Pošto nadređeni nisu željeli trošiti sredstva na konstrukciju novog genskog skupa,iskoristili su isti koji je upotrebljen za tebe.Imaš li još koje pitanje prije nego li pređemo na stvar?

-Zapravo,imam.Zašto ne razgovaramo na Nebulaškom?

-Jezični modul defoltiran je na Zemaljski.

-Zemaljčki bi bio akuratniji izraz.

-Da?Svakako ću to upamtiti...iako sam tu samo na dva sata.

Laknulo mi je,već sam bio pomislio da će tu ostati godinu dana.Na Nebuli godišnji odmor znači ono što zvuči.

-Onda,što misliš o tome da izađemo iz ovog staništa?Volio bih se malo upoznati s ovdašnjom,vjerovatno prekrasnom,florom i faunom.

-Što,sad koristiš lažnopristojnički modul?

-A ti modul za loš humor,pretpostavljam.

I tako smo izišli,pretpostavljao sam da Gopzel želi razgovarati samnom o negodnim temama,tako da me ova šetnja baš i nije veselila.Upitao sam ga neće li ljudima biti čudno kada vide dva identična Zemaljca kako šeću ulicom,ali čini se da je čak i on upoznat s Zemaljačkim blizanačkim fenomenom.

-Slušaj,Tzerkinone,već sam ti rekao razlog svog dolaska.Molim te,nemoj da moram izvlakivati odgovore iz tebe.U redu?

-Aha.Kako god.Ali ja osobno nadređene svakodnevno izvješćujem o svim relevantnim događajima.

-Da,da,znam...Ali željeli su da se netko osobno uvjeri u autentičnost tvojih izvješća.

-Drugim riječima,željeli su da se netko uvjeri da ne zabušavam.

-Moglo bi se i tako reći.Smatraju čudnim što još nisi uspio nađenu ženku učiniti svojom i zasnovati s njom tipičnu Zemaljsku,mislim-Zemaljčku,obitelj.

-Doista ništa ne razumijete,međuljudski odnosi su daleko kompleksniji od međunebulanskih.

-U redu,prihvaćam to kao prihvatljiv odgovor.Ipak si ti prvi Nebulanac na Zemlji,smatrat ću te kompetentnim za procjenjivanje međuljudskih odnosa.Nadalje,što je s Trilijancem?Ovo je tako malen planet,Tzerkinone,dosad si ga već morao locirati.

-Locirat ću ga.Reci nadređenima da ne moraju brinuti.

-Ali ti bi trebao.Priča se da je Trilijanac dobio naređenje da te locira i ukloni.Zato bih ti savjetovao da ga preduhitriš.

Ovaj razgovor mi se sve manje sviđao.

-U redu,obavili smo službeni dio.Možeš se opustiti.

-Da,sad se mogu opustiti.Sad kad sam doznao da me Trilijanac planira riješiti glave!

-Pa,barem će prištedjeti posla nadređenima.

Stresao sam se na samu pomisao.Nisam siguran da li bih više volio da me usmrti Trilijanac ili da me nadređeni bace u Crnu Rupu.Nekako mi se više dopada ona prva varijanta,ne bih volio pružiti nadređenima to zadovoljstvo.

-Onda,kako ti se sviđa ovdje?Čujem da imaš novo ime,Luka Nebohodić,ha?

-U redu je.Nije tako loše koliko se čini na prvi pogled.A ime...nisam imao izbora.

-Kakvo je ono jezivo stvorenje u tvom staništu?Gotovo sam odamro od strave kada mi je počelo mahati repom.

-To je Krzneni.Moj kućni životinjac.Nije jako strašan,mislim da mahanjem repom iskazuje zadovoljstvo.

-Doista neobičan stvor.

U tom trenutku ugledam Barbaru kako se približava iz suprotnog smjera,hodala je pognute glave.Kada je prošla pored nas,učinilo mi se da me pogledala,ali nije dizala glavu.Nije mi se obratila.Prošla je tako brzim korakom da se činilo da crvena kosa leti za njom.Okrenuo sam se,htio sam je zazvati,ali sam odustao.Uočio sam da me Gopzel za to vrijeme promatrao upitnim pogledom.

-Moja ženka.-objasnim mu.

-Meni se čini da tebe ta tvoja ženka zapravo uopće ne poznaje.Tzerkinone Efzijkol,budi iskren i priznaj mi kojom to brzinom uopće napreduje tvoja misija.

-Do puževa,poznaje me.Samo se pomalo neobično ponaša posljednjih dana.Možda je more neke brige.Zemaljčke ženke su vrlo difikultna stvorenja.

-Ah.U redu,u redu.Mislim da sam vidio i čuo dovoljno.Vrijeme je da se vratim na Nebulu.

Kako se ne bi morali vraćati u stanište,prikrili smo se iza zgrađevine kako bi Gopzela mogli teleportirati tamo gdje mu je i mjesto.Moje osobno mišljenje je da bi to trebala biti Crna Rupa.Ali,kao što rekoh,to je samo moje mišljenje.

-Što ćeš reći nadređenima?-upitam ga.Ali u tom trenutku Gopzelove molekule se počnu rasčlanjivati i prije nego što je sasvim iščeznuo,mislim da sam uspio razaznati riječi "Ne brini".

Nadam se da sam dobro razaznao.

Vratio sam se u stanište,opskrbio Krznenog hranjivim tvarima i utonuo u misli o Barbari,Crnoj Rupi,Trilijancu koji me svakog dana može dočekati iza ugla...I pomislim kako zapravo gotovo ništa ne riskiram ukoliko pokušam pogladiti Krzenenog.Mislim,da me zaista imao namjeru pojesti,dosad bi to vjerovatno već učinio.A i još je premalen za tako velik obrok.Možda je napokon vrijeme da predvladam svoj strah.I doista,sve je prošlo u najboljem redu.Mislim da ćemo Krzneni i ja postati jako dobri prijatelji.Ukoliko me prije toga Trilijanac ne sredi ili ne završim kao obrok Crnoj Rupi...