Mislim da sam jučer otkrio fenomen koji se spavanjem naziva. Odnosno gubitak svijesti uslijed tzv.umora, odnosno preupotrebljavanja moždanih i fizičkih resursa. Moram priznati da je to bila jedna od ugodnijih pojava koje sam iskusio tijekom svog boravka na Zemlji.

Danas su me kontaktirali nadređeni. Svakodnevno im šaljem izvješća o svom napretku i mislim da su napokon djelomično zadovoljni. A ako su oni zadovoljni, ja ostajem na životu. Stoga sam i ja zadovoljan. Doduše, jedan od starješina ipak još ne želi priznati moj uspjeh...očekuje da mu dostavim telefonski broj Enterprajzove savjetnice Troi. Smatra da bi bila izvrstan primjerak humanoidne ženke u našem Muzeju vrsta. Zaboravlja da je ta primitivna institucija ukinuta prije 23451617 zyda.Odnosno, prema Zemaljskom vremenu otprilike 400 godina.

Krenuo sam s nuđenjem svojih usluga. Tj. s traženjem posla. Ušao sam u trampionicu na čijim je vratima stajao natpis "Traži se ispomoć". Pretpostavio sam da su u potrazi za "radnicima". Razgovor između mene i potraživača usluga nije bio veoma uspješan. Tražio me isprave. Rekoh "Ne znam što bi to bilo" a on mi je uputio čudan pogled, što sam shvatio kao znak da je vrijeme da odem. Naknadno sam saznao da je to nešto što se koristi za indetifikaciju svakog pojedinog Zemljanina.

Usudio sam se uputiti oštru kritiku na račun nadređenih koji su me tako okrutno poslali na strani planet bez ičega što bi dokazalo da jesam Zemljanin. Ne usuđujem se ni pomisliti što bi se dogodilo kada bih bio otkriven od Zemaljskih vlasti...možda...nešto gore od Crne rupe...? Ne, ne, ne, ne, ne mogu misliti o tome...odlučio sam ne izlaziti iz kapsule dok mi nadređeni ne pošalju te tzv.isprave i satelitskim putem me ne uvedu u sva zemaljska računala. Zamolio sam ih i da mi pošalju dodatne ukapsulirane potrebne tvari, jer je očito da ću još neko vrijeme biti bez vlastitih životnih sredstava. Odnosno nofca (ili novca, nisam baš siguran)...

Mislim da sam u takozvanoj depresiji. I nimalo mi se ne sviđa.