Danas se
osjećam malo bolje.Iako se moje zdravstveno stanje još nije vratilo u normalu.
Izvijestio
sam nadređene o ovoj bolesnoći koja se tako nezgodno namjerila baš na mene.Nisu
bili nimalo sretni.Da im nisam na vrijeme objasnio kako je to za Zemaljce normalna
pojava,vjerujem da bi genski dizajneri završili u Crnoj Rupi ni krivi ni dužni.
Nadalje,posjetio
sam Barbaru.Najavio sam se kucnjem na vrata.Mislim da je nije bilo u staništu
ili mi jednostavno nije željela otvoriti.Teškog srca,odustao sam i vratio se
svom Krznenom.Moram spomenuti da mi Krzneni još uvijek zadaje velike muke.Čini
se da mu je nemoguće dokazati neke stvari.Odlučio sam ga lišiti konzumiranja
laktoznih proizvoda,pošto moje statistike pokazuju da nakon mlijeka nastaje
mnogo više mrljaca svuda po staništu.Kao da mi nije dovoljno što nofac
zarađujem skupljanjem odpadaka,sada i u slobodno vrijeme moram uklanjati
Krznenove nečistoće.
Umoran
sam.Nisam znao da će život na Zemlji biti ovako iscrpljujuć.A i da sam
znao...kao da bih imao izbora...
E neka neka,hehe.