Ne osjećam se dobro.Osjećam veliku bol u području glave,a iz nosa mi neprestano teče nekakva tekućina.U početku sam se uplašio da se radi o krvi,ali tada sam se sjetio da je Zemaljčka krv crvene boje.Tjelesna temperatura mi je iznad normale.Nisam znao kome da se obratim.U trampionici su mi rekli da uopće ne izgledam dobro.Upitao sam ih da li znaju tko mi može pomoći.Bili su veoma začuđeni mojim,očito neobičnim,upitom,ali mislim da su pretpostavili da je to posljedica mojeg lošeg osjećanja.Objasnili su mi da bih trebao otići k liječniku.Razumio sam da bi to trebala biti osoba koja se bavi bolesnoćama i pomaže ljudima u otklanjanju istih.Poslušao sam ih.

Po principu pitanja a ne skitanja,uspio sam locirati centar za otklanjanje bolesnoća.Miris u prostoriji je bio veoma neugodan i bilo je veoma mnogo ljudi.Tko bi rekao da toliko Zemaljaca pati od nekakve bolesnoće.Doista sam se iznenadio.Kako je uopće ljudska vrsta uspjela opstati tako dugo pored takve osjetljivosti organizma.

Morao sam čekati da dođem na red.Doista ne podnosim čekanje,a danas sam bio posebno razdražljiv.Kada me jedna ženka treće životne dobi,za koju sam pouzdano siguran da je stigla posljednja,pokušala uvjeriti da je ona na redu da uđe k liječniku,zbilja sam se naljutio.

-Gospođo,ako se ne varam,još nije vaš red.Molim vas da se pridržavate pravila.

-Gle ti tu mladost!-ljutito će gospođa-On će meni govoriti da se pokušavam progurati preko reda!Sram te bilo!

-Mislim da nisam to rekao.

-Jesi,jesi.Je l' da da je to rekao?-upitala je prisutne čekače.Nitko nije ništa odgovorio.Možda imaju problema sa sluhom,ipak su došli k liječniku.

-Sram te bilo,vi mladi uopće nemate poštovanja prema starijima.Ja sam stara i bolesna i nitko meni neće govoriti da nisam na redu!Ja imam prednost.-Tada je neka ženka provirila kroz vrata i zazvala "Sljedeći".Nisam ni stigao ustati sa stolca,a gospođi je ruka već bila na kvaci.Doista nepristojno.Zar je moguće da Zemaljci s godinama postaju sve nepristojniji?Ili se možda takvi rode,ali smatraju da kad napune određeni broj godina imaju pravo nesmetano iskazivati svoju nepristojnost?

Uglavnom,gospođa je nakon petnaest minuta izišla.Nije mi djelovala nimalo zdravije.A na izlazu iz čekaonice uputila mi je mrgodan pogled.

Bio sam pomalo tremljiv kada sam došao na red.Ušao sam u ordinarciju.Tamo me dočekao Zemaljac odjeven u bijelo,pretpostavio sam da je to taj "liječnik".Objasnio sam mu što mi je.Nije mi se pretjerano svidjela potreba fizičkog kontakta pri pregledu.Slični pregledi redovito se obavljaju na Nebuli.Ali,na sreću,ispostavilo se da je ovaj mnogo manje bolan.

Liječnik mi je objasnio da se radi običnoj prehladi.Nije mi jasno kako sam se uspio previše ohladiti kada je vrijeme veoma toplo.Htio sam ga to upitati,ali sam odustao i samo ga priupitao što da radim kako bih uklonio bolesnoću.Rekao mi je da će proći «samo od sebe».Nisam bio previše zadovoljan tim odgovorom,nadao sam se da ću dobiti nekakav lijek.Očito sam iz naziva «liječnik» izveo sasvim pogrešan zaključak.

Osjećam se veoma loše.Imam osjećaj kao da će mi mozak otkazati.Volio bih da je Barbara ovdje,ona bi se mogla brinuti za mene.Imam samo Krznenog,a on baš i nije od nekakve koristi.

Šmrc...

Do puževa ovaj ljudski nos!Najrađe bih ga odmontirao da se riješim ovog neugodnog osjećaja kojem je on uzrok! Zemaljci su vrlo loše konstruirani,moram priznati.Bilo bi logično kada bi dio tijela koji je u upotrebi 24 sata dnevno bio konstruiran da bude posebno otporan.Ali to sa Zemaljcima nije slučaj.Primjećujem da je sjedalica,koja zapravo ne služi ničemu drugome osim za sjedenje i da drži donje udove na okupu,daleko otpornija na bilo kakve vanjske utjecaje.Doista nelogično.Kada bi barem ostatak ljudskog tijela bio tako otporan.Još nisam čuo da je stražnjica uspjela zaraditi prehladu.

Upravo promatram krvoždernog zujavca koji se utaborio na zaslonu mog komostroja.Provodi veoma temeljit ritual čišćenja.Vjerovatno se priprema za večeru.Zaključujem da su komarci veoma uredni kukci.Iako znaju biti vrlo naporni.Krzneni ima prilično neprijateljski stav prema dotičnima.Mislim da ih je nekoliko čak i konzumirao.Što je mene iz višestrukih razloga usrećilo.Kao prvo,sretan sam što Krzneni više preferira konzumiranje komaraca nego mene,a kao drugo,sretan sam što me tako učinkovito riješava tih dosadnih zujavaca.

 
Barbara je tako divna.Danas sam je sreo na ulici i pokušao se namjerno popiknuti kako bih se sudario s njom.Mislio sam da ću je tako bar na trenutak odvratiti od njezinih briga i skrenuti joj pozornost na mene.Moj plan je uspio i bolje nego što sam očekivao.Relativno bolje.Naime,u svojoj namjeri da se namjerno slučajno popiknem,slučajno sam se nenamjerno popiknuo.Umjesto da se sudarim s Barbarom i tako se zadržim od slijetanja na tlo,promašio sam ju otprilike za pola metra i završio na podu.Prilično je boljelo.Ali,ono što je bitno je to da je moj neuspjeli plan uspio! Primjetila me i žurno mi prišla kako bi mi pomogla pri ustajanju.Upitala me da li sam dobro.Tako je divna.Brine se za mene.Mislim da sam pogriješio kada sam odgovorio da sam sasvim u redu,jer me onda samo pozdravila i nastavila svojim putem.Neprekidno razmišljam o tome da sam zapravo morao reći neistinu,da me sve boli i da uopće ne mogu koristiti udove od silne boli.Prekasno sam se sjetio te briljantne zamisli.

 
Moram priznati,bojim se.Ne prođe ni trenutak a da ne pomislim da će Trilijanac iskočiti odnekud.Strah me i zaspati.Pokušao sam spavati s jednim okom otvorenim,ali uviđam da je to naprosto nemoguće izvesti.Nailazim na velike poteškoće u pokušajima da zatvorim samo jedno oko.Stoga sam pokušao spavati s oba oka otvorena.Daklem,držanje očiju otvorenima je bilo veoma jednostavno.Problemi su nastali kada sam zaspao.Naime,kad sam se probudio i otvorio oči shvatio sam da su mi oči cijelu noć bile zatvorene! Doista komplicirano.Na sreću,čujem da su psi vrlo dobri čuvari tako da se uzdam u Krznenog.Ukoliko Krzneni bude vješt u zastrašivanju Trilijanca onoliko koliko je u zastrašivanju komaraca,vjerujem da se uopće nemam čega bojati.

Jučerašnji dan je bio veoma naporan.Neočekivani posjet s rodne planete mi je dosta teško pao.Gore od Matinih ćevapa.Nakon jučerašnjeg saznanja odlučio sam ipak odustati od plana daljnjeg nabavljanja Asimovih ćevapa.Ukoliko je Iva Grmić doista Trilijanka,bilo bi prerizično da primam ćevape iz njezinih ruku.Doista ne bih htio da me ćevapi dođu glave.

Nadalje,Barbara me još izbjegava.Tješim se mišlju da je to vjerovatno samo faza.Sretan sam što je barem imam priliku vidjeti.Međutim,ukoliko ta njezina faza potraje predugo,morat ću se ozbiljno suočiti s njom kako bi riješili sve eventualne probleme.

Krzneni.Krzneni je vrlo drag stvor.Iako nuždu obavlja gdje god stigne.A to,naravno,nikada nije prikladno mjesto.Odlučio sam ga izvesti u prirodu kako bih mu objasnio kako stvari stoje:nužda se obavlja van staništa.Odveo sam ga u park,tamo ima mnogo zelenog pa sam pretpostavljao da će mu instinktivno proraditi instinkti divljine.Objasnio sam mu da je sada vrijeme da obavi nuždu.Uzalud.Krzneni je samo nakrivio glavu,isplazio jezik i uputio mi blijedi pogled.Nisam znao da će biti toliko teško sporazumjeti se s kućnim životinjcem.Još sam ga triput zamolio da obavi nuždu,ali nije me poslušao.Bio sam na rubu da mu osobnim primjerom ilustriram lekciju,ali sam na vrijeme shvatio da bi to od strane Zemaljaca koji se nađu u prolazu moglo biti sasvim pogrešno shvaćeno.

Odustao sam i odveo Krzenog natrag u stanište,a on se odmah po dolasku smjestio na tepih te obavio ono što je do prije pet minuta mogao obaviti na travi.Čini se da Krzneni ipak puno više preferira zatvoreni prostor.Možda je stidljiv.

Moram priznati da sam možda ipak bio u krivu što se tiče Gopzela.Nadređeni su mi saopćili kako ih je Gopzel izvijestio da je sve u redu i da moja misija teče baš onako kako bi trebala.Ako ikako bude ponovno svraćao,svakako ću mu morati zahvaliti.Iako se nadam da to neće biti tako skoro.

Daklem,današnji događaj je neupitno bio najuznemiravajući događaj u cijelom mom vremenu provedenom na planeti Zemlji.Vratio sam s obavljanja dužnosti ne mogavši dočekati da sperem svu prljavštinu koja se nakupila nakon napornog dana sakupljanja odpadaka.Kada sam otvorio vrata staništa nemalo sam se iznenadio,prestravio i sve ostalo što se može biti u bilo kojoj situaciji similarnoj ovoj.

-Tko si ti i zašto izgledaš poput mene?-upitao sam nakon trenutka začuđenosti i nijemosti spodobu koja je stajala predamnom.Bio sam siguran da nisam ostavio zrcalo nasred staništa.

-To sam ja,Gopzel s Nebule.-I doista,kada sam ga bolje promotrio uvidio sam da je odjeven u uniformu Zvjezdane Flote...stvari su mi odmah postale jasnije.

-Gopzel Zgyeltok?

-Baš taj.

-Što radiš ovdje?Nemaš pametnijeg posla na Nebuli?I da,zašto izgledaš egzaktno poput mene?

-Nadređeni su me poslali da osobno izvidim tvoju misiju,Tzerkinone.Dakako da imam pametnijeg posla,misliš da volim slobodno vrijeme provoditi rasipajući molekule kroz osam galaksija samo kako bih tebe vidio...ovaj planet definitivno nije mjesto na kakvom zamišljam provođenje godišnjeg odmora.I da odgovorim na tvoje posljednje pitanje-reče promotrivši me od glave do pete-ne izgledam egzaktno poput tebe,ti si daleko prljaviji.Izgledam similarno.Pošto nadređeni nisu željeli trošiti sredstva na konstrukciju novog genskog skupa,iskoristili su isti koji je upotrebljen za tebe.Imaš li još koje pitanje prije nego li pređemo na stvar?

-Zapravo,imam.Zašto ne razgovaramo na Nebulaškom?

-Jezični modul defoltiran je na Zemaljski.

-Zemaljčki bi bio akuratniji izraz.

-Da?Svakako ću to upamtiti...iako sam tu samo na dva sata.

Laknulo mi je,već sam bio pomislio da će tu ostati godinu dana.Na Nebuli godišnji odmor znači ono što zvuči.

-Onda,što misliš o tome da izađemo iz ovog staništa?Volio bih se malo upoznati s ovdašnjom,vjerovatno prekrasnom,florom i faunom.

-Što,sad koristiš lažnopristojnički modul?

-A ti modul za loš humor,pretpostavljam.

I tako smo izišli,pretpostavljao sam da Gopzel želi razgovarati samnom o negodnim temama,tako da me ova šetnja baš i nije veselila.Upitao sam ga neće li ljudima biti čudno kada vide dva identična Zemaljca kako šeću ulicom,ali čini se da je čak i on upoznat s Zemaljačkim blizanačkim fenomenom.

-Slušaj,Tzerkinone,već sam ti rekao razlog svog dolaska.Molim te,nemoj da moram izvlakivati odgovore iz tebe.U redu?

-Aha.Kako god.Ali ja osobno nadređene svakodnevno izvješćujem o svim relevantnim događajima.

-Da,da,znam...Ali željeli su da se netko osobno uvjeri u autentičnost tvojih izvješća.

-Drugim riječima,željeli su da se netko uvjeri da ne zabušavam.

-Moglo bi se i tako reći.Smatraju čudnim što još nisi uspio nađenu ženku učiniti svojom i zasnovati s njom tipičnu Zemaljsku,mislim-Zemaljčku,obitelj.

-Doista ništa ne razumijete,međuljudski odnosi su daleko kompleksniji od međunebulanskih.

-U redu,prihvaćam to kao prihvatljiv odgovor.Ipak si ti prvi Nebulanac na Zemlji,smatrat ću te kompetentnim za procjenjivanje međuljudskih odnosa.Nadalje,što je s Trilijancem?Ovo je tako malen planet,Tzerkinone,dosad si ga već morao locirati.

-Locirat ću ga.Reci nadređenima da ne moraju brinuti.

-Ali ti bi trebao.Priča se da je Trilijanac dobio naređenje da te locira i ukloni.Zato bih ti savjetovao da ga preduhitriš.

Ovaj razgovor mi se sve manje sviđao.

-U redu,obavili smo službeni dio.Možeš se opustiti.

-Da,sad se mogu opustiti.Sad kad sam doznao da me Trilijanac planira riješiti glave!

-Pa,barem će prištedjeti posla nadređenima.

Stresao sam se na samu pomisao.Nisam siguran da li bih više volio da me usmrti Trilijanac ili da me nadređeni bace u Crnu Rupu.Nekako mi se više dopada ona prva varijanta,ne bih volio pružiti nadređenima to zadovoljstvo.

-Onda,kako ti se sviđa ovdje?Čujem da imaš novo ime,Luka Nebohodić,ha?

-U redu je.Nije tako loše koliko se čini na prvi pogled.A ime...nisam imao izbora.

-Kakvo je ono jezivo stvorenje u tvom staništu?Gotovo sam odamro od strave kada mi je počelo mahati repom.

-To je Krzneni.Moj kućni životinjac.Nije jako strašan,mislim da mahanjem repom iskazuje zadovoljstvo.

-Doista neobičan stvor.

U tom trenutku ugledam Barbaru kako se približava iz suprotnog smjera,hodala je pognute glave.Kada je prošla pored nas,učinilo mi se da me pogledala,ali nije dizala glavu.Nije mi se obratila.Prošla je tako brzim korakom da se činilo da crvena kosa leti za njom.Okrenuo sam se,htio sam je zazvati,ali sam odustao.Uočio sam da me Gopzel za to vrijeme promatrao upitnim pogledom.

-Moja ženka.-objasnim mu.

-Meni se čini da tebe ta tvoja ženka zapravo uopće ne poznaje.Tzerkinone Efzijkol,budi iskren i priznaj mi kojom to brzinom uopće napreduje tvoja misija.

-Do puževa,poznaje me.Samo se pomalo neobično ponaša posljednjih dana.Možda je more neke brige.Zemaljčke ženke su vrlo difikultna stvorenja.

-Ah.U redu,u redu.Mislim da sam vidio i čuo dovoljno.Vrijeme je da se vratim na Nebulu.

Kako se ne bi morali vraćati u stanište,prikrili smo se iza zgrađevine kako bi Gopzela mogli teleportirati tamo gdje mu je i mjesto.Moje osobno mišljenje je da bi to trebala biti Crna Rupa.Ali,kao što rekoh,to je samo moje mišljenje.

-Što ćeš reći nadređenima?-upitam ga.Ali u tom trenutku Gopzelove molekule se počnu rasčlanjivati i prije nego što je sasvim iščeznuo,mislim da sam uspio razaznati riječi "Ne brini".

Nadam se da sam dobro razaznao.

Vratio sam se u stanište,opskrbio Krznenog hranjivim tvarima i utonuo u misli o Barbari,Crnoj Rupi,Trilijancu koji me svakog dana može dočekati iza ugla...I pomislim kako zapravo gotovo ništa ne riskiram ukoliko pokušam pogladiti Krzenenog.Mislim,da me zaista imao namjeru pojesti,dosad bi to vjerovatno već učinio.A i još je premalen za tako velik obrok.Možda je napokon vrijeme da predvladam svoj strah.I doista,sve je prošlo u najboljem redu.Mislim da ćemo Krzneni i ja postati jako dobri prijatelji.Ukoliko me prije toga Trilijanac ne sredi ili ne završim kao obrok Crnoj Rupi...

Od jutros u šest ujutro čekao sam pred Barbarinom zgrađevinom očekivajući da ću je ugledati kako se spušta niz ulicu,dok joj crvena kosa leprša na vjetarcu...Ali,iznenadila me pojavivši se na vratima zgrađevine i to tek u pet sati popodne.

-Šta ti radiš tu? –začuo sam glas iza leđa.Mislim da mi je krvna crpka gotovo otkazala.Okrenuo sam se i ugledao estetski najugodnije biće na planeti Zemlji,u cijeloj Mliječnoj Stazi,i još ostalih šest milijuna osamsto trideset pet galaktika.Začudio sam se,tako dugo je čekam a ona je zapravo već bila došla.Mučilo me pitanje kako mi je uspjela promaknuti.Moj vid ipak nije tako loš da nju ne bih uočio.Doista.
Upitao sam je,a ona mi je odgovorila da je zapravo stigla još noćas i da je bila veoma umorna te da je spavala sve do sada.Da mi nije tako uvjerljivo razjasnila nedoumicu gotovo da bih bio pomislio da se samo stvorila iz čistog zraka.
-Čuj,Luka,sori,al nemam sad baš puno vremena,moram skočit negdje.
-Mogu te pričekati ako želiš.Ili mogu s tobom!-ponudim se.
-Ne,nema potrebe.Moram se naći s frendicom i to.
-A kad se vratiš?Možemo li u coffieanu?
-Joj,oprosti,fakat...ali moram se još raspakirati,možda drugi put.
Nasmijala se i otkrila svoja bijela glodala koja toliko volim.Ali,bio sam nesretan što me odbila,a ja je čekam danima.Odlučio sam se zadovoljiti time što sam je barem vidio.Pozdravila me i otputila se svojim putem.Eh.

Nadalje,da sam znao kakvi su psi nerednjaci triput bih razmislio o nabavljanju istog! Kada sam se jutos probudio,otkrio sam da je Krzneni obavio nuždu pod mojim spavaonikom.I pod stolom.A i na tepihu sam uočio mrljac prilično sumnjivog izgleda.
Kako Krzneni ne bi patio od nedostatka hranjivih tvari,nabavio sam laktozni produkt Zemaljčog papkara,te ukonzervirane dijelove Zemaljčkog papkara.Mislim da mu se prilično dopalo,jer je prestao s proizvodnjom čudnih zvukova te počeo intenzivno mahati repom.Na trenutak sam se uplašio,pošto je poznato da je to znak kojim zlomrake juzvije upozoravaju na napad...ali on nimalo ne nalikuje na zlomraku juzviju,pa sam zaključio da nema potrebe da se brinem.Doznao sam da psi zahtijevaju da ih se gladi.Pokušat ću sutra,kada predvladam strah od Krznenovog mahanja repom.

Danas me čekala velika odluka.Prestati s propitivanjem potencijalne Trilijanke koja radi u mom omiljenom brzohranu ili dobiti doživotnu zabranu pristupa u isti.Odlučio sam primijeniti jednostavnu logiku.Ukoliko ne prestanem s propitivanjem moguće Trilijanke,čeka me apsolutna zabrana.Procjenjujem da bih prije zabrane imao priliku provesti još eventualno dva ispitivanja,u najboljem slučaju tri.Što mi vjerovatno neće biti dovoljno da izvučem bar jedan valjani dokaz.Tako bih ostao bez svega,bez Asimovih ćevapa i bez Trilijanke.Ali,ukoliko prestanem s ispitivanjem,ostajem samo bez Trilijanke koja to možda uopće i nije.Kada sam tako rezonirao ovu problematičnu situaciju,shvatio sam da je odluka zapravo vrlo jednostavna.Prestajem s ispitivanjem i zadržavam ćevape.Logično.

Daklem,danas sam odlučio realizirati svoju odluku da nabavim psa.Pošto trenutno nisam u mogućnosti trampiti zarađen nofac za jednog,odlučio sam usvojiti napuštenog i neželjenog psa.Vjerujem da će takav pokazati veću zahvalnost.

Otišao sam u sirotište za pse.I odabrao jedinog psa koji nije lajao na mene.Mislim da je još mladunče.Simpatičan je.Doista ne razumijem zašto bi itko želio nabaviti psa čiste krvi,kad takvi svi izgledaju similarno.I ne znam zašto se takvi psi uopće nazivaju čistokrvnima,zar oni ostali imaju prljavu krv?Uglavnom,ne zamaram se time,navikao sam na činjenicu da su Zemaljci veoma nelogična bića.

Moram priznati da mi se ovo maleno stvorenje prilično sviđa.Iako mi je ukralo obuvalo i pokušalo ga konzumirati.
Vjerujem da je običaj kućnom životinjcu nadjenuti nekakv naziv.Prilično teška odluka.Ne bih volio načiniti istu pogrešku kakvu su napravili moji nadređeni kad su me natjerali da Zemljom hodam s imenom Luka Nebohodić.Razmišljao sam o tome da ga nazovem Barbara,u čast mojoj Barbari.To je najkrasnije ime koje postoji.Ipak,još nisam siguran kojeg je spola moj pas,mislim da ne bi bilo uredu nazvati ga Barbara ako se zapravo radi o psu,a ne o psici.Neugodno mi je provjeravati.A i,da budem iskren,nisam potpuno siguran ni gdje se nalazi dokaz spola.Doista neugodna situacija.Također,možda se Barbari moj postupak ne bi svidio,ja bih,osobno,bio oduševljen kada bi Barbara svog psa nazvala Luka,to bi za mene bila neopisiva čast.Ali,već sam se uvjerio da je moje razmišljanje pomalo drugačije od Zemaljčkog.

Mislim da ću psa/psicu nazvati Krzneni.Zašto ne,pa prekriven je krznom.To je ime koje bi mu najbolje pristajalo.A ukoliko se ispostavi da se radi o psici,jednostavno ću ime promijeniti u Krznena i-voila! Nekad se i sam začudim svojoj domišljatosti.

Krzneni ne prestaje proizvoditi neobične zvukove.Zvuči poput plavičastog tužnjikavca,možda je tužan.Pitao sam ga,ali tada sam se sjetio da psi ne posjeduju mogućnost ovog oblika komuniciranja kakvim se koriste ljudi.A ja,na žalost,još uvijek ne govorim pseći.Mislim da je gladan.Ponudio sam mu Matin ćevap,ali čak ni njemu se nije dopao.Moram istražiti prehrambene navike pasa,ono što znam je jedino to da su karnivori,tojest mesožderi.Jedan od razloga zašto držim prste podalje od njegovih glodala.

Također,imam poseban razlog da budem sretan danas i ni sam ne znam kako se još nisam sjetio to spomenuti! Barbarin susjed (iskreno,nije mi uopće drago što je Barbarin prvi susjed mužjak),kojeg sam sreo u brzohranu me obavijestio da se Barbara sutra vraća s putovanja! Doista divno.Iako sam sretan,pomalo sam tremljiv što ću je opet vidjeti.A i malo me naljutilo što taj njezin susjed ima saznanja o njezinim odlascima i dolascima,a ja moram živjeti u neznanju.Do puževa i ova Zemaljčka ljubomora.

Daklem,sastavljanje jučerašnjeg horoskopa potaknulo me na intezivno razmišljanje o životinjcima.Pošto moji planovi sklapanja prijateljstava ne idu po planu,pomislio sam da možda ne bi bilo loše nabaviti nekog životinjca kao kućnog ljubimca.Zamolio bih nadređene da mi pošalju ruzloka ili dvoglavog pitavca,ali takvi životnjci samo bi pobudili sumnju.Stoga sam odlučio nabaviti Zemaljčkog životinjca,iako znam vrlo malo o dotičnima.

Još nisam odlučio kakvog životinjca da nabavim.Razmišljao sam o mački,ali moram priznati da me mačke pomalo plaše.Imaju zloban pogled,velika glodala,oštre kandže,a ja se ne želim osjećati kao na safariju u malom.Osim toga,mačke su vrlo samostalne,a ne bih volio da me životinjac tretira kao nepotrebnog.To bi doista narušilo moje,ionako već krhko,samopouzdanje.I prekoviše spavaju.Daklem,mačku sam otpisao.

Zatim,razmišljao sam o letavici,tojest ptici.Ali nekako mi se čini neprikladno držati siroto biće u sićušnom kavezu.Osjećao bih krivnju s kojom bi bilo vrlo teško živjeti.Također,letavica bi vrlo lako mogla odletjeti i napustiti me,to ne bih volio.

Nisam siguran da li bi se štakor koji živi iza mog hladičnjaka mogao klasificirati kao kućni ljubimac.Ako je odgovor potvrdan,tada bi se to pravilo moglo primijeniti na sve životinjce koje žive u mom staništu.Izbrojao sam 39 paukova.Nisu mi pretjerano simpatični.Baš kao ni ovih 12 žohara koji borave pod kuhaonikom.Vjerujem da oni baš i nisu prikladni kućni ljubimci.Razmišljao sam o tome da nabavim zamorca,al čujem da je to nešto vrlo slično štakoru,pa mislim da ću još jednom razmisliti.Čuo sam da neki Zemaljci drže guštere kao kućne mezimce,ali ni to mi se uopće ne sviđa.

Daklem,nakon što sam razmotrio sve opcije,zaključujem da bi najbolji izbor bio životinjac kojeg nazivate najboljim čovjekovim prijateljem,a meni prijatelj definitivno treba.Ja nisam čovjek,ali nadam se da mom budućem psu to neće smetati.

Doista mrzim što svaki dan moram zaključiti istom mišlju,Barbare nema.Čekat ću je koliko god to bude potrebno,potpuno sam odustao od traženja ženke.Ona je primjerak bez premca.

Nadalje,nisam uopće zadovoljan Matinim ćevapima,Asimovi su daleko bolji.Moram pričekati prestanak zabrane,Asim mi je rakao da će se u suprotnom fizički obračunati samnom.Mislim da ne bih volio doznati što to znači.

Ne bi se nikada reklo,ali astrologija je veoma raširena čak i u ostatku svemira.Tako da si Zemaljci ne bi trebali utvarati kako su baš oni ti koji su se dosjetili određivanju karaktera prema datumu rođenja,odnosno planetima koji su baš na taj dan bili posloženi na određen način.

Nekoć davno,na Nebuli se astrologija smatrala pravom znanošću.Međutim,kada su se Nebulanci sve više počeli ravnati prema horoskopima i planirati svoje živote prema dnevnim astrološkim izvješćima,Vrhovni zapovjednik Nebule odlučio je zabraniti svaki oblik zvjezdologije.Priča se da je glavni razlog zabrane u biti bio taj što gospodin Vrhovni uglavnom nije bio zadovoljan svojim dnevnim zvjezdološkim izvješćima koji su gotovo uvijek bili negativni.Redovno su se pokazivali točnima,što je gospodina Vrhovnog jako ljutilo,te je odlučio uvesti zabranu nadajući se da će se tako riješiti problema koji su ga pratili.Doista glupo.Ali,dakako,to je samo trač.

Daklem,nakon toga astrologija je gotovo pala u zaborav,pošto je bavljenje zvjezdologijom bilo strogo kažnjivo,i to dvotjednim boravkom u špilji sa zlomrakom juzvijom,najkrvoločnijim bićem u sustavu Gerzin.Prema Nebulaškom zakonu,svakome tko bi preživio bilo je dopušteno daljnje bavljenje astrologijom,ali isključivo za vlastite potrebe i u trenucima potpune samoće.Tijekom milijun Zemaljskih godina,preživjeti je uspjelo samo dvojici koji su zaslužni za to što je astrologija ipak preživjela na Nebuli,iako tek u tragovima.

Tako sam odlučio predstaviti Nebulaški zvjezdološki sistem priliagodivši ga za Zemaljsku upotrebu,koliko je to bilo moguće.Nebulaški horoskop sastoji se od 248 zodijačkih znakova,što je za ovdašnju upotrebu previše,te sam ga skratio na uobičajenih 12 znakova te prilagodio Zemaljčkom računanju datuma.

21.01.-19.02.
Tozlanski Gujavac

Tozlanski Gujavac je vrsta gujavice sposobna prokopati put od jedne polutke planete do druge.Osobe rođene u ovom znaku su veoma uporne te ih teško bilo što može zaustaviti u postizanju zacrtanog cilja.Najvjerovatnije ste iznimno inteligentni i imate izvanrednu sposobnost snalaženja u izvanrednim situacijama.

20.02.-21.03.
Baburanska Žaba

Ukoliko ste rođeni u znaku Baburanske Žabe najvjerovatnije imate izvrsnu moć zapažanja.Dovoljno je reći da je baburanska žaba sposobna uočiti guldanskog puža i na daljini od tisuću metara.Nadalje,odlikuje Vas nježnost i briga,pogotovo prema vlastitom potomstvu.

22.03.-20.04.
Hrzujskavi Papiteo

Hrzujskavi Papiteo je vrsta četveronožnog hrzala.Ilustracije radi,to je životinjac najsličniji Zemaljčkim konjima.Osobe rođene u tom znaku su rođeni vođe i uživaju u zapovijedanju kad god im se pruži prilika.Veoma ste hrabri,ne bojite se gotovo ničega,te ste puni energije.Ponekad ste agresivni i bez razmišljanja ćete se boriti za vodstvo koje Vam pripada.Ili Vi sami mislite da Vam pripada.

21.04.-21.05.
Guldanski Puž

21.05.-21.06.
Dvoglavi Rezklonski Pitavac

Ako ste rođeni u ovom znaku,nedvojbeno imate prilično dvojnu narav,kompleksni ste i počesto kontradiktorni.Vrlo je zabavni biti u Vašem društvu,konstantno nasmijavate sve oko sebe,baš kao što to čini i dvoglavi rezklonski pitavac kada mu se glave ne mogu složiti u kojem smjeru ići.

22.06.-22.07.
Plavičasti Tužnjikavac

Plavičasti Tužnjikavac je vrsta letećeg gmaza,ime je dobio zbog svog tužnog izgleda i neobičnog žalosnog glasanja.Osobe rođene u tom znaku su veoma emotivne,sklone su promjenama raspoloženja i veoma ih je teško razumjeti.Još nitko nije uspio utvrditi zbog čega je plavičasti tužnjikavac u stvari tužan.

23.07.-22.08.
Zlomraka Juzvija

Zlomraka juzvija je,kao što rekoh,najkrvoločnije biće u sustavu Gerzin,a i šire.Međutim,onome tko je uspije pripitomiti,bit će vjerno do kraja svoje egzistencije.Ukoliko ste rođeni u znaku Zlomrake Juzvije,vrlo je vjerovatno da i Vas odlikuje slična kvaliteta.Skloni ste napadima bijesa,ali ste i veoma inteligentni.Svaka nečast iznimkama.

23.08.-22.09.
Skrivajući Vugolij

Osobe rođene u znaku Skrivajućeg Vugolija,plašljivog životinjca koji se,kao što mu i samo ime govori,redovito skriva,pomalo su sramežljive,metodične i veoma racionalne.Ponekad mogu djelovati neiskusno,što počesto može zavarati.Nemali broj onih koji su pokušali uhvatiti vugolija je vrlo loše prošao.

23.09.-22.10.
Mirni Tulanski Zubati Ruzlok

Životinjac koji predstavlja ovaj znak je miroljubiva,veoma inteligentna vrsta glodavca.Iste kvalitete odlikuju i osobe rođene u tom znaku.Osobe rođene u znaku Mirnog Tulanskog Ruzloka su vrlo diplomatične,vesele i šarmantne osobe,ali veoma su neodlučne,te,iako mrze tuđu nepristojnost,same su često predirektne i oštre.Primjećujete da uz naziv "ruzlok" također stoji i "zubati".

23.10.-21.11.
Debijski Otrovni Šušavac

Debijski Otrovni Šušavac je veoma interesantan životinjac,ali i veoma misteriozan.Misterioznost je jedna od osobina koja krasi i osobe rođene u ovom znaku.Iako se čine mirne i tihe,ove osobe lako planu a njihova ljutnja zna biti prilično intezivna.Također imaju snažnu snagu volje.Šušavci su sposobni usmrćivati plijen dok god ga potpuno ne usmrte.

22.11.-21.12.
Čudnovati Petvilijski Putovac

Ukoliko ste rođeni u ovom znaku,vjerovatno ste rođeni putnik i ne možete se dugo skrasiti na jednom mjestu.Vrlo ste znatiželjni i impulzivni,a krasi Vas i velikodušnost i iskrenost.Pomalo ste nedisciplinirani.Putovci su veoma nezgodni životinjci za pripitomiti.

22.12.-20.01.
Rogata Melvizijanska Radilica

Rogata melvizijanska radilica je vrsta vrlo radišnog kukca.Ako ste rođeni u ovom znaku,mora da ste pravi radoholičar,veoma ambiciozni i odlučni.Ne dvoumite se u prihvaćanju teškog posla,osim ako Vam se zaista,zaista ne da.

Daklem,to bi bio prilagođeni Nebulaški horoskop,ekskluzivno za Vas.Nadam se da će biti koristan,ali ne garantiram stopostotnu akuratnost.

Uvjerio sam se da je tvrdnja da nesreća nikad ne dolazi sama sasvim istinita.Sa sobom povede još nekoliko drugih nesreća.

Čini se da se posljednjih dana nesreća ne može odlučiti gdje bi,pa stoga mene prati u stopu.

Barbare još nema.Nadređeni su ljuti zbog nazodovanja moje misije i zbog poteškoća u razotkrivanju Trilijanca.Podsjetio sam ih da su mi dali neograničen rok za izvršavanje dotičnog zadatka,ali oni to negiraju.Pretražio sam arhiv u potrazi za njihovom nedavnom porukom kako bih potkrijepio svoju tvrdnju,ali nisam je uspio pronaći.Vjerujem da su je nadređeni izbrisali kako bi napravili budalu od mene.Pošto imaju  nezgodnu mogućnost nadziranja mog komostoja i manipuliranja podatcima.Ovo je jedino mjesto za koje sam siguran da je potpuno zaštićeno od njihovih očiju i njihovog zlonamjernog utjecaja.

Uz sav taj stres javljaju se brojne neugodne nuspojave.Veoma sam rastresen i nailazim na mnogobrojne poteškoće u obavljanju svakodnevnih aktivnosti.
U posljednja tri dana polomio sam sve tri vaze u staništu.Jutros sam imao malu nezgodu sa ćevapima-u-lepinji.Nakon koje mi je ostala samo lepinja.

Nadalje,poradi ovog požurstva od strane starješina,pretjerao sam u ispitivanju potencijalne Trilijanke,te je dotična pozvala svog nadređenog kako bi me se riješila.Uviđam da bi bilo mnogo bolje da su mi dali oblik Zemaljčke ženke,mislim da bi tada svi bili uvelike pristojniji prema meni,a dobio bih i potrebnu zaštitu od mužjaka kojima je štititi krhke ženke neka vrsta dužnosti.I tako,dobio sam trodnevnu zabranu pristupa brzohranu «Kod Asima».Od sutra ćevape-u-lepinji nabavljam u brzohranu «Matini Ćevapi».Asim mi je rekao da se mogu vratiti «kad se smirim i prestanem se glupirati ili kad potražim stručnu pomoć».Nisam siguran kakvu je stručnu pomoć Asim imao na umu.Postoji velik broj stručnjaka.Bilo bi veoma ljubazno od njega da je precizirao o kojem se stručnom području radi.No da.

Sve više me hvata poriv za pisanjem tragičnih epova,jedinom književnom vrstom u kojoj se još nisam okušao.Shvaćam da je uobičajeni kraj takvih djela odamiranje svih karaktera.Mislim da bi mi pisanje nečeg takvog sad izuzetno dobro sjelo.

Veoma sam usamljen.Do nedavno nisam znao ni što zapravo znači biti usamljen.Do nedavno mi je bilo sasvim dobro biti sam i nisam imao apsolutno nikakve prigovore na samoću.Ali,kada sam upoznao Barbaru,spoznao sam što znači biti neusamljen.Pretpostavljam da se,kada jednom spoznate taj osjećaj,veoma teško ponovno vratiti samoći.

Mislim da sam danas pronašao potencijalnog prijatelja.Vraćao sam se s obavljanja dužnosti,kada sam susreo jednog Zemaljca kako gura samokret.Nisam shvaćao zašto bi samokret trebao ljudsku pomoć u kretanju.Trebao bi se sam kretati.Međutim,činilo se da je ovaj samokret ostao bez pogonskog sredstva,stoga me dotični Zemaljac zamolio da mu pružim pomoć u guranju samokreta do benzinske postaje.Nisam vidio razloga zašto bih odbio pomoći,a i to je bila odlična prilika da steknem prijatelja.Nisam požalio,pošto me zatim Zemaljac imenom Petar Damastović pozvao da s njim popijem piće.Iako,smatrao sam pomalo nepristojnim što me uopće nije priupitao što bih želio popiti,već je sam naručio takozvano pivo za obojicu.Do tad se još nisam bio susreo s pivom,pošto pokušavam izbjegavati pića koja sadrže etanol.Nisam bio siguran kako će alkohol djelovati na organizam kojem je to nešto sasvim novo.Ipak,iako prilično neukusnog okusa,pivo nije ostavilo teže posljedice na mene.Vjerujem da bi veća količina istog bila pogubnija.

Vrlo smo ugodno pročaškali uz dvije čaše piva.Zaključio sam da je ovaj Zemaljac dovoljno ugodan da ga razmotrim kao mogućeg prijatelja.Pošto još nisam nabavio,Zemaljcima od životne važnosti,uređaj zvan mobilofon,nisam siguran kako ugovarati daljnje susrete.To je poteškoća na koju nisam računao.Moj komostroj osposobljen je da prima poruke isključivo s Nebule.Srećom,Petar Damastović obavlja dužnost u obližnjoj trampionici,tako da ćemo se vrlo vjerovatno ponovno sresti.

Još uvijek čekam da se Barbara vrati.Brojim dane do dana kada ću je ponovno ugledati u svoj njezinoj divnoći.

Propitivanje takozvane Ive Grmić još uvijek je u tijeku.Veoma je uporna u svom nastojanju da me uvjeri da sam potpuno nesuvisao,no ja joj i dalje postavljam pitanja poput «Tko je prvi u sustavu Gerzin otkrio pogon nadsvjetlosnog putovanja» ili «Zašto je Ladurk Kzilkinka s planete Shartzok odlučio sagraditi peterometarnu skulpturu guldanskog puža».Ovo potonje je bilo trik-pitanje,pošto odgovor na njega nikome nije poznat.Već mi ponestaje pitanja,no to sam mogao i očekivati.Trilijanci su poznati po svojoj nevjerovatnoj tvrdoglavosti.

Nadalje.Moje spavanje se poboljšalo otkad izbjegavam uznemiravajuće sadržaje koji uzrokuju mučne snove.

Odlučio sam se opustiti pisanjem poetike,ovaj put kratkog formata zvanog haiku.

Daklem:

 
Barbara.Moje sunce.
Sad te nema.
I ostaju samo oblaci.

Eto,ne znam koliko je taj moj haiku pokušaj bio uspješan,osobno mislim da mi bolje ide pisanje dužih poema i telenoveleta.

Jučerašnja kombinacija koja je bila zadužena za popravak moje tužnoće,definitivno nije dala očekivane rezultate.Peterosatno gledanje Zvjezdanih Staza i trosatno čitanje Stephena Kinga rezultiralo je veoma neobičnim snom.Sa Zemaljskim snivanjem sam se davno upoznao,i iako ne spavaju,čak bi se moglo reći da i Nebulanci sanjaju.Uz jednu bitnu razliku:Kada Nebulanac sanja,on sanja s vlastitom namjerom,a njegovi snovi najčešće uključuju rješavanje kompleksnih matematičkih računa,pisanje znanstvenih radova i odmršavanje zamršenih misterija fizike.Nebulanci su davno otkrili da su u stanju sanjanja njihove mentalne sposobnosti puno unčikovitije.Zemaljski snovi su bitno drugačiji,Zemaljci sanjaju potpuno beskorisne snove.Moglo bi se reći da Zemaljci sanjaju prvenstveno iz razonode.Kad jednom otkriju tehnologiju holografske stvarnosti,sanjanje im uopće neće biti potrebno.

Vratimo se mom neobičnom snu.Kao što rekoh,Star Trek i Stephen King nisu najsretnija kombinacija.Barem prema mom noćašnjem iskustvu.

Sanjao sam da se nalazim na Enterprajzu.Što zapravo samo po sebi uopće nije bilo tako loše.Enterprajz je vrlo sličan Nebulaškim svemirskim brodovima.Bili su tu Žan Luk Pikard i,naravno,ostatak posade.Sve je bilo divno i krasno.I baš sam pomislio kako je pomalo neobično što nema nikakvih stranih entiteta koji bi mogli zatočiti brod,ni Kjua čak ni od korova,Dejtin pozitronski mozak radio je unutar normalnih parametara,nikakav tuđinski neprijateljski brod na vidiku,nikakvih neobjašnjivih virusa,Borg se bavio asimiliranjem neke inteligentnije vrste...sve na Enterprajzu je bilo sasvim u redu.Onako kako to obično ne biva.

U jednom trenutku Dejtina glava se odvoji od ostatka tijela,poleti i pogodi Kapetana Pikarda ravno u nos nakon čega je počeo abnormalno krvariti i srušio se sa stolca na pod previjajući se od bola.Glava se zatim vratila na pripadajuće mjesto kao da se ništa nije dogodilo.Dejta je bio veoma zbunjen i nije se sjećao apsolutno ničega,zatim je doživio kratki spoj i ostao nepomično sjediti s glavom naslonjenom na kormilarnu ploču.Pikard je ležao na podu i nitko se nije udostojio provjeriti da li je još na životu.Tada mi je postalo jasno da se događa nešto doista čudno.Savjetnica Troj je ustala sa svog savjetničkog mjesta i sjela na,sada prazni,kapetanov fotelj.Prvi časnik Rajker ju je pokušao spriječiti vičući da je to trebalo biti njegovo mjesto,ali da je prvo htio skočiti do vecea.
Troj je ne ustajući telekinetički odigla Rajkera s poda sve do stropa.Upitala ga je da li još uvijek misli da je to njegovo mjesto,a kada je u nemogućnosti da verbalno odgovori samo odmahnuo glavom,spustila ga je,bolje rečeno bacila na pod.Tada se pojavila doktorica Krašer i značajno pogledala savjetnicu.Zatim su obje promijenile oblik i pretvorile se u neobična bića koja su bila nalik na divovsku bogomoljku sa ogromnom surlom i crvenim krvavim očima.Tada su se nekim čudnim čudom spojile i tada su činile jednu,još veću bogomoljku sa dvije surle i četvorim očima.
Ja sam se pokušao skriti,ali nevolja je u tome što na Enterprajzovom mostu zapravo i nema dobrog mjesta za skrivanje.Proklinjao sam scenografa koji je došao na tako glupu ideju.Tada je iz turbolifta izišao Džordi koji je do tad bio u strojarnici i kojem doista ništa nije bilo jasno.I prije nego što je uspio pohvatati konce i shvatiti kakvo se to biće pred njim nalazi,bogomoljka ga je usisala kroz jednu od svoje dvije surle.Vorf je tada nasrnuo na čudovište i svom snagom pokušao iščupati stvorovu smrtonosnu surlu.Ali,i on je tragično skončao zanemarivši činjenicu da stvor ima i rezervnu.Veseli Vesli,koji je cijelo to vrijeme sjedio za svojim mjestom i u nevjerici promatrao neobičan događaj,došao je na ideju kako možda ne bi bilo loše pokušati pregovarati sa neobičnim stvorom i uvjeriti je/ga da barem nas dvojicu ostavi na životu.Mislio je da ima dobre šanse,budući da je polovica bogomoljke nekoć bila njegova majka.Ja sam ga svesrdno podupro u toj njegovoj namjeri,pošto sam smatrao da ću,dok ga bogomoljka bude proždirala,dobiti bar još koju sekundu da se skrijem ili je zaobiđem i pobjegnem u turbolift.

I baš kada je postalo najnapetije,ja se probudim i shvaćam da se ne nalazim na nikakvom Enterprajzu,već u vlastitom krevetu.Moram priznati da je to definitivno bio najčudniji i najzastrašujućiji san kojeg sam ikada sanjao.

Mislim da ću neko vrijeme izbjegavati Zvjezdane Staze,a i Stephena Kinga.Pogotovo u duetu.

Da se može mjeriti kilogramima,imao bi bar pet tona.Veoma sam rastresen,umoran i tužan.Jutros mi se učinilo da sam vidio Barbaru,krenuo sam za njom,ali kada se okrenula,to nije bila ona...ni blizu...Kasnije sam čekao pred njezinom zgrađevinom da se pojavi...ali nije...Upitao sam jednog Zemaljca koji,po svemu sudeći živi u istoj zgrađevini,ima li ikakva saznanja o tome gdje bi mogla biti Barbara...Rekao je da je otputovala na dva tjedna,kaže da svaka tri mjeseca putuje negdje,nije mu bilo poznato gdje...Doista ne znam kako ću toliko dugo bez njezine prisutnosti...Nije me čak ni obavijestila o svom putovanju...Tako bi mi dobro došao nekakav prijatelj sad.

Ipak,nisam mogao zanemariti svoju misiju,pa sam otišao u brzohran kako bih porazgovarao sa poslužavateljicom Ivom Grmić (da,dobro,priznajem,primarni cilj ipak su bili ćevapi-u-lepinji...).Odlučio sam je upitati nekoliko pitanja kako bih provjerio radi li se doista o Trilijanki.

Moje prvo pitanje bilo je:Od koliko sunaca se sastoji sunčev sustav Gerzin? Inače,Gerzin je sustav kojeg čine 24 sunca i 16 planeta među kojima su i Trilija i Nebula.Pretpostavljao sam da bi jedna Trilijanka to morala znati,a ukoliko posjeduje onu čuvenu Trilijansku nadutost,vjerovatno će nagonski htjeti i pokazati svoje znanje.Ali,bila je veoma lukava i samo me upitala o čemu baljezgam,te želim li uz ćevape ikakav prilog.

Nisam se dao.Postavio sam joj još jedno pitanje:Koliko baburanskih žaba bi bilo potrebno da istrijebi sve guldanske puževe u sustavu?Naravno,točan odgovor bi bio osam milijardi petsto četrdeset i osam baburanskih žaba.Još je jednom zakolutala očima,te pošto nisam odgovorio na njezin upit,sama u lepinju nabacila ajvar i bijeli luk.Iako sam bio zadovoljan njezinim izborom,bio sam veoma ljut što uporno želi ostaviti dojam da ne zna o čemu govorim.Odlučio sam odustati za danas,te nastaviti ispitivanje idući put.Prije ili poslije morat će popustiti.Bio sam ljut,ali ćevapi su me ipak smirili.

Pomalo sam depresivan.Vjerujem da ću večerašnju večer provesti gledajući Zvjezdane Staze,čitajući Stephena Kinga i slušajući Mocarta.Možda takva kombinacija bude od nekakve pomoći u poboljšavanju ovog mog bijednog raspoloženja.

Vjerujem da je prijateljstvo nešto bez čega bi Zemaljcima život bio nemoguć.

Veoma mi je teško doći do akuratne definicije prijateljstva.Rekao bih da je to nekakav osjećaj povezanosti prema određenim osobama koji nastaje na osnovi zajedničkih interesa,zajedno proživljenih iskustava i/ili pružene emocionalne podrške.Zaključio sam da na Zemlji još nisam stekao nijednog «prijatelja».To je doista nedopustivo,moje istraživanje je bez toga nepotpuno.Nisam siguran da li bih Barbaru mogao nazvati prijateljicom.Koliko sam shvatio,prijatelji u većini slučajeva nemaju takve namjere kakve ja imam s Barbarom.

Odlučio sam pod hitno steći prijatelja!

Međutim,ispostavlja se da to i nije tako lako kao što se čini.Prvenstveno zbog ove paranoje koje me prati kud god krenem.Ali i zbog toga što se prijatelji ne stiču tek tako.To je zapravo dugotrajan proces.Jučer sam se odlučio na svoj prvi noćni izlazak zaključivši da se veoma mnogo Zemaljaca okuplja noću na određenim mjestima kao što su lokali ili noćni klubovi koji rade samo noću.Taj ritual se uglavnom odvija pred vikend,odnosno petkom i za vikend,odnosno subotom.Glavni cilj takvih rituala je upravo međusobno druženje.

Pošto imam osjećaj da nije običaj upitati osobu «Želiš li biti moj prijatelj»,odlučio sam se za suptilniji pristup.

Moram priznati da noćni klub u koji sam izašao nije uopće bio ono što sam očekivao.Bilo je veoma mnogo nikotinskog dima i veoma,veoma malo kisika.Doista mi nije bilo jasno kako svi ti ljudi uopće uspijevaju disati unutra.Većina Zemaljaca djelovala je pomalo kao da su upravo prošli proces ispiranja mozga.Njihova koordinacija udova nije bila baš za pohvalu.Isprve sam mislio da je to nešto što se naziva plesom,ali tu pomisao sam odbacio kada sam uvidio da su u razgovoru pomalo nesuvisli,da im je upravljanje jezikom prilično otežano i da prilično zaudaraju.Zaključio sam da su dotični pod utjecajem etanola,odnosno alkohola.Uvidio sam da sam odabrao potpuno krivo mjesto za pronalaženje prijatelja,ali pravo mjesto ukoliko bih htio potpuno zaboraviti da sam civilizirano biće.

U svakom slučaju,intenzivirat ću komunikaciju sa Zemaljcima.Prema mojim proračunima,ako bih svakog dana idućih deset dana razgovarao sa 10 Zemaljaca,ako bih se sa 5 upoznao,odnosno obavio ritual upoznavanja,ako bih svaki dan sa jednim dogovorio ponovni susret koji bi se realizirao,to bi značilo da ću do kraja mjeseca imati 10 potencijalnih prijatelja.Nakon toga izabrat ću najpodobnijeg.

Nadalje,upravo sam shvatio da Barbaru nisam vidio danima.Nije mi jasno da li je to zbog toga što je moj «godišnji» odmor završio i što nemam više toliko vremena kako bih je promatrao ili me Barbara iz nekog čudnog razloga počela izbjegavati.Istražit ću to.

Lociranje Trilijanca još uvijek je u tijeku.Pretpostavljam da se radi o ženki iz mog omiljenog brzohrana,ali o tome još vrijedi razmisliti.Kako vrijeme prolazi,sve mi je jasnije da taj zadatak neće biti nimalo jednostavan.Zapazio sam da se mnogi Zemaljci ponašaju sumnjivo,ali logika mi govori da naprosto ne mogu svi biti Trilijanci.S druge strane,Trilijanac se do sad možda već ukolopio u ljudsko društvo,možda toliko da se već ponaša manje čudno od samih Zemaljaca.Život na vašoj planeti je doista veoma kompliciran.

Daklem,predstavljam vam:

Radnja započinje u sadašnjosti.Prije više godina,na arheološkom fakultetu Mate i Matilda su prilično,pa,petljali.Nakon što ih život odvede različitim putevima,na različita arheološka iskopavanja,ponovno se sreću kada oboje bivaju poslani u Egipat na novopronađene iskopine.Hoće li se stari plamen ponovno rasplamsati?

Prije nego što bi itko stigao odgovoriti na to pitanje,slučajem slučajnih slučajnosti (koje ću detaljizirati drugi put),vrate se u prošlost,u drevni Egipat.

Stižu netom nakon što su «bogovi» otišli i građenje piramida počelo.Dakako da su iz prve oduševljeni mogučnošću da iz prve ruke saznaju kako su se i zašto piramide gradile.Nažalost,nisu bili svjesni koliko će to zaista biti «iz prve ruke»,niti koliko će u svemu tome sudjelovati i njihove ruke.Kada su ih Egipćani uočili,odveli su neobične došljake pred faraona.Da su Mate i Matilda kojim slučajem stigli svemirskim brodom,njihova Egipatska pustolovina krenula bi sasvim drugim tokom.I tako,umjesto da ih učine bogovima,učinili su ih robovima.Matilda je čak i za jednu ropkinju bila preblijeda i premršava pa su je dodijelili Visokom Svećeniku kako bi bila sluškinja u domu njegove obitelji.Bilo bi suvišno napominjati koliko je Matildi ta dužnost teško pala.Ipak,Mate je prošao puno gore.Na svoju veliku žalost, završio je kao jedan od robova na terenu,vukući tone kamenja na drvenim deblima.

Matilda nije gubila vrijeme te se brzo sapetljala sa mladim sinom Visokog Svećenika kojeg je privukao njezin egzotičan izgled.Ali,nije znala da je njegova podmukla sestra doznala za njihovu nedopustivu aferu,te je pod svaku cijenu odlučila učiniti sve da ona završi.Nije željela okaljati ugled vlastite obitelji,stoga je tajnu odlučila zadržati za sebe i raditi na svom podmuklom planu.

Mate je bio veoma nesretan.I ne samo zbog toga što je svoju skupocjenu kolekciju naočala ostavio u budućnosti,tojest sadašnjosti.Rad na piramidi bio je veoma naporan,a hrane veoma malo.A i to malo nije bilo pretjerano ukusno.

Jedne večeri poslaše Matildu na jezero po vrč vode.Igrom sudbine,Mate je istovremeno potajice pobjegao na jezero kako bi se osvježio.I tada se dogodilo,kada su se ugledali,bacili su se jedno drugom oko vrata i...hm.mda.Nemojmo ulaziti u detalje.Nakon toga se prilično dugo nisu vidjeli,pošto je predradnik otkrio da je Mate te jedne večeri bio zbježnuo te su ga kaznili strožim nadzorom.

Poslije dva mjeseca,Matilda primjećuje da joj se nešto veoma neobično događa.Nakon pomnijeg razmišljanja shvaća da je trudna! Ali tko je otac? Mladi gospodar ili njena stara ljubav Mate? Tko? Hoće li Matilda odabrati između prave ljubavi ili ljubavi iz koristoljublja? Hoće li zla ljubavnikova sestra pokušati dokrajčiti krhku Matildu? Hoće li Mate ikada doznati da je faraonova supruga njegova daleka,daleka pretkinja? I hoće li se naši junaci,ikada,pobogu,ikada uspjeti vratiti u budućnost??? Tojest sadašnjost...sve to,i mnogo više,doznajte nekom drugom prilikom!

Daklem,to bi bio saplet.Ostatak moje telenovelete razrađivat ću korak-po-korak.Ipak će to biti neviđeno remek-djelo u povijesti telenoveletologije.

Barbara me neočekivano posjetila.Nisam siguran kojim povodom.Pretpostavljam da je samo htjela provjeriti da li sam se smjestio,ali ipak se nadam da sam joj pomalo i nedostajao pošto se jučer nismo vidjeli.Ne znam da li bi mi trebalo biti neugodno zbog nerednoće mog staništa.Ali pošto sam već bio u njenom staništu,zaključio sam da njena nerednoća rangira s mojom,pa doista nije bilo razloga da mi bude nelagodno.Njezin posjet me prilično iznenadio,tako da nisam imao vremena prikriti ljubičastu zgangiju,nadao sam se da Barbari botanika nije jača strana,te da joj ekstraterestrialna biljka neće probuditi sumnje.Malo smo pročaškali (popili dvije čaše soka tojest),a onda ju je uočila...

-Zanimljiva biljka.Ovo nisam vidjela ni u jednoj cvjećari.To je nešto egzotično?

-Da,pa moglo bi se tako reći.

-Otkud ti?Voljela bih nabaviti nešto slično,mislim da bi mi ful oživjelo stan.

-Dobio sam je.-uhvatila me trema.

-Pa,ako saznaš gdje bi se mogla nabaviti takva,javi.-nasmijala se i krenula prema izlazu,očito je njezin posjet bio kratkotrajne prirode.Ali,moram nešto priznati...Dok je stajala na vratima i uz pozdrav mi stavljala ruku na rame (što je bilo veoma ugodno iskustvo,ne smijem propustiti to napomenuti),zakleo bih se da sam u njezinom pogledu ugledao...nešto...ni sam nisam siguran što...Činilo mi se,činilo mi se kao da nešto ZNA...

Mislim da ova misija lociranja Trilijanca djeluje prilično nezdravo na moju psihu.Vjerujem da sam postao paranoičan.Uglavnom,za gotovo svakog mi se čini da bi mogao biti neprijatelj.

Pokušavam to zanemariti koliko je moguće.Pokušao sam se opustiti pišući poetiku,ali moji današnji pokušaji nisu dali rezultate na visini jučerašnjih.Pretpostavljam da mi nedostaje respiracije...ovaj,inspiracije.Do puževa...

Također sam pokušao početi s pisanjem telenovelete.U nedostatku res,inspiracije nisam uspio napisati ni prvu rečenicu.
Ali,dobra vijest je da imam veoma dobru ideju za saplet.Daklem,radi se o mužjaku i ženki,arheologima,radna imena su im Mate i Matilda.Spletom neobičnih okolnosti (koje ću elaborirati nekom drugom prilikom),nađu se u starom Egiptu.Isprve su sretni jer će imati priliku iz prve ruke otkriti drevnu tajnu gradnji piramida.

Prije nego što nastavim sa mojom imaginarnom pričom,moram vas upoznati sa nekim povijesnim činjenicama.

Meni je osobno poznato riješenje te misterije,pošto je Nebula neko vrijeme surađivala s Alaksijancima koji su blisko surađivali s Pruzgijancima koji su,pak,došli na ideju o gradnji piramida,te istu predložili starim Egipćanima.Pruzgijanci su se nekoć davno sasvim slučajno našli na Zemlji (radilo se o pogrešci u danim koordinatama),te su naišli na još uvijek primitivnu,tehnološki nerazvijenu vrstu,koja ih je istog trenutka proglasila bogovima.Iz toga se iščitava da ljudska rasa od davnina pati od takozvanog bogovitisa,odnosno opsesije za potvrđivanjem postojanja viših bića.No da.

Nakon što su posadu pruzgijanskog svemirskog broda proglasili bogovima i priredili veliko slavlje u njihovu čast,Pruzgijanci su shvatili da se neće baš tako lako izvući sa te neobične planete.Došli su na ideju da Egipćane uvjere kako doista imaju mnogo posla (ipak su oni "bogovi"),te da moraju ići,ali da će se definitivno vratiti.Kako bi žalosnim Egipćanima pružili utjehu,dali su im zadatak da sagrade veliko geometrijsko tijelo.Jedan od Pruzgijanaca htio je da to bude kocka,ali kapetan posade Thaklit se nije složio,te je odredio da se sagradi piramida.Iako se ona danas naziva Keopsovom piramidom,Pruzgijanci smatraju da bi bilo ispravno da se zove Thaklitova piramida.Ali pošto Zemaljci još uvijek ne poznaju pravu povijest,ta pogreška je oproštena.Dakako da su Egipćani bili neopisivo sretni kada su dobili zadatak koji im pruža priliku da udovolje «bogovima»,te su pustili posadu broda «Tri sunca više-manje» da ode,uz obećanje da će se vratiti kada piramida bude završena.

Pruzgijanci su smatrali da su Egipćanima dali zadatak koji nikada neće moći biti izvršen,pošto su im zadali,mislili su,nemoguće velike dimenzije,te odredili položaj piramide što dalje od kamenoloma kako bi dodatno otežali posao Egipćanima.Međutim,Egipćani su za nešto više od 600 godina ipak uspjeli sagraditi piramidu te su čekali da se «bogovi» vrate kako su i obećali.Ne moram vam ni govoriti koliko su razočarani bili kad se to nije dogodilo.Stoga su sagradili još jednu piramidu.Pa još jednu.Zatim još jednu.Nisu odustajali,ali «bogovi» se nisu vraćali,te su Egipćani kao znak žalosti odlučili piramide koristiti kao grobnice za svoje odamrle.Pruzgijance je neko vrijeme pekla savijest,ali ipak ne dugo.

Daklem,time sam završio sa svojim kratkim predavanjem iz povijesti.Čini mi se da bi to činilo prilično dobru telenoveletu,ali moja imaginarna priča će biti daleko zanimljivija.

Trenutno sam preumoran,pa ću vam saplet moje telenovelete otkriti sutra.Vjerujte mi da je doista veoma intrigantan.Ima ljubavi,preljuba,prevara,spletki i svega ostalog što jedna telenoveleta mora imati.

Vidio sam da je poetika veoma raširena na blozima,pa sam i ja odlučio pokušati napisati svoju prvu poemu.Poema se zove Oda Barbari.Predvidljivo,zar ne?